Iščezavanje sjenke na suncu

U bazar sam uglavnom išla sama i ne kupujući ništa. Još uvijek mi je teško padalo orjentisati se. Prepoznavala sam glavnu ulicu i nekoliko prodavnica, ali baš nikako nisam shvatala sistem natkrivenih ulica, sokaka i malih trgova. Bojala sam se požara, a slika vatre koja se širi u meni je izazivala paniku...

Bazar se osjećao prije no što se mogao vidjeti. Ne znam zbog čega je bilo tako, zbog sve većeg broja nosača koje si morao izbjegavati, zbog čekićanja kazandžija, zbog brojnih prodavaca vode i šerbeta ili zbog pogleda ljudi u kojima se mogao prepoznati neki pravac. Ali bilo je tu još nešto što se teško da formulirati, kao kada bih nešto rekla kada bih govorila o trbuhu ovog grada, kojeg bi bilo neumjesno porediti sa nečim tjelesnim. Grad je grad, govorim sebi, i bilo bi pogrešno poistovjećivati ga sa nečim na način koji bi zbog pretpostavljenog općeg razumijevanja izazvao nesporazum. No, otkada govorim ovaj jezik, koji dušu vidi kao pticu, takve me slike prate...