Marko Aurelije Antonin (lat. Marcus Aurelius Antoninus) bio je rimski car, filozof i jedan od najpoznatijih predstavnika stoičke filozofije.
Rođen: 26. aprila 121. godine, Rim
Umro: 17. marta 180. godine
Vladavina: 161–180. godine
Filozofski pravac: stoicizam
Marko Aurelije rođen je u uglednoj rimskoj porodici, a još u mladosti pokazivao je veliko zanimanje za obrazovanje, filozofiju i moralna pitanja. Njegovu inteligenciju i ozbiljnost prepoznao je car Hadrijan, dok ga je njegov nasljednik Antonin Pije usvojio i pripremao za preuzimanje carske vlasti.
Na rimsko prijestolje stupio je 161. godine, nakon smrti Antonina Pija. U početku je vladao zajedno s Lucijem Verom, a nakon njegove smrti 169. godine nastavio je samostalno upravljati Rimskim Carstvom. Njegova vladavina bila je obilježena brojnim izazovima, uključujući ratove na granicama Carstva, epidemije i unutrašnje političke probleme.
Uprkos velikim državničkim obavezama, Marko Aurelije ostao je posvećen filozofiji. Posebno ga je privlačio stoicizam, filozofski pravac koji naglašava važnost razuma, samodiscipline, vrline i prihvatanja životnih okolnosti na koje čovjek ne može utjecati. Vjerovao je da istinska sreća ne proizlazi iz bogatstva, moći ili slave, nego iz čovjekove sposobnosti da živi časno, pravedno i u skladu s vlastitom savješću.
Njegovo najpoznatije djelo, Meditacije, poznato i pod naslovima Samome sebi ili Misli, nastalo je tokom vojnih pohoda. Riječ je o zbirci ličnih filozofskih zapisa u kojima razmatra prolaznost života, ljudsku prirodu, dužnost, smrt, unutrašnji mir i odnos pojedinca prema svijetu. Djelo nije bilo namijenjeno objavljivanju, već je predstavljalo svojevrsni razgovor autora sa samim sobom i način da preispita vlastite postupke i uvjerenja.
Marko Aurelije preminuo je 180. godine, najvjerovatnije tokom vojnog pohoda na sjevernim granicama Rimskog Carstva. Naslijedio ga je njegov sin Komod.
Danas se Marko Aurelije pamti ne samo kao rimski car nego i kao filozof koji je nastojao uskladiti političku moć s moralnom odgovornošću. Njegove misli o samokontroli, strpljenju, pravednosti i prolaznosti vremena ostale su aktuelne gotovo dvije hiljade godina nakon njegove smrti. Njegovo djelo Meditacije i danas se ubraja među najutjecajnija djela stoičke filozofije i svjetske filozofske književnosti.