Postoji nekoliko tipova religijskog pluralizma. Normativni religijski pluralizam stavlja akcent na razvijanje etičko-bihevioralnog obrasca različitosti. Soteriološki religijski pluralizam naglašava spasenje. Epistemološki religijski pluralizam usredsređuje se na obrazloženje ili opravdanje. Konačno, aletički religiozni pluralizam bavi se prirodom istine.
***
Ovo djelo razmatra legitimnost upotrebe normativnog religijskog pluralizma u vezi s normativnim islamskim učenjima potvrđujući da ranije spomenuti principi nisu daleko od islamskih učenja sve dok pravimo razliku između Kur’ana i Sunneta Poslanika, s. a. v. s.
***
Što se tiče analize Kur’ana, ona ima fokus na naredbi / ajetu, povodu objave, njenom odnosu sa sveobuhvatnom kur᾽anskom porukom (uz upotrebu tematskog pristupa), i ulozi Sunneta u dodatnom objašnjavanju značenja. To je metodologija kojom se autor koristio u studiji. Na taj način, autor ispravlja neke veoma kontroverzne, pogrešno navođene, neispravno prevođene, i / ili citirane izvan konteksta ajete iz Kur’ana, uključujući i ranije spomenute “ajete mača” i ideju da se nemuslimani ne mogu uzimati za prijatelje. U stvarnosti, Kur’an poziva na slobodu vjere i mirnu koegzistenciju, osuđuje ugnjetavanje, vjerski progon i one koji započinju neprijateljstva. Na ovaj način, Kur’an ne samo da poziva na ljudsko dostojanstvo nego ga obnavlja kada je povrijeđeno.
