Utvrđivanje autentičnosti hadisa: redefiniranje kriterija

U današnjem kompleksnom i nasilnom svijetu posljedice oslanjanja na lažne i krivotvorene hadise kako bi se opravdalo ekstremno ponašanje, zlostavljanje, a posebno zlostavljanje žena, i izdavanje fetvi koje pozivaju na djela nasilja jesu vrlo opasne. Israr Khan obrađuje osjetljivu temu i fokusira se na kriterije koje su usvojili sastavljači temeljnih hadiskih zbirki kako bi dokazao da je usredređenost na spojenost i vjerodostojnost niza prenosilaca, a ne na sadržaj hadisa, dovela do toga da ove zbirke uključuju određene hadise koji se izravno suprotstavljaju drugim hadisima, predstavljaju Poslanika, s.a.v.s., u neobičnom svjetlu i ne odražavaju i/ili se suprotstavljaju učenjima Kur’ana. Autor podrobno prati historijski razvoj usmene i pisane tradicije te brojne ciljane pokušaje fabriciranja hadisa, sistematično osporavajući vjerodostojnost određenih hadisa koji su naširoko prihvaćeni kao autentični. Poznate zbirke koje danas imamo rezultat su razvoja hadiske kritike, i muslimanski učenjaci zaslužuju veliku zahvalnost ne samo za njihov mukotrpan rad, već i za neprocjenjivi doprinos očuvanju hadiskih djela. Međutim, ističe autor, proces se nastavlja, a sveprisutno stajalište da su vrata idžtihada po pitanju autentičnosti hadisa zatvorena treba biti pomno i sistematično preispitano.