Gazi Husrev-beg

HUVAL-LAHUL-LEZI LA ILAHE ILLA HU Allah je onaj osim kojeg drugog boga nejma. Ne velim da je misao moja! Objava je koju u srcu nosim; s njom lijezem i ustajem, disem i zborim, sutim, bijes sputavajuci prije nego krivicu za krivnju oprost iki kaznu odredim; oprost cesce, jer ljudi grije previde zavodjeni castohlepljem i pohlepom zemaljskom, pa je bolje, velim, insana skrenuti s krivog puta i upraviti onim na koji nas Poslanik i Boziji vjerovjesnik upucuje. Sin sam Fehrat-begov i carske sceri Seldzukije; unuk sultana Bajazida, sto me na koljenu cupkao, tako da ga iz dalja djecastva, kao onoga koji upravlja carstvom najmocnijem od svih, niti sam zapamtio, niti pamtim, ako ne izuzmem noci i dane ceznje, iscekujuci njegov povratak iz neke od vojni, kamo je odlazio okruzen vezirima i vojskovodjama, sto mu se uklanjahu s puta ili ponizno prilazahu klanjajuci mu se, ljubeci skute i ruku na kojoj ne bijase nikakva ukrasa, izuzev malehna prstena od srebra sa jednim dijamantom koji mu je darovala njegova mater, a moja nena, i mater moje matere Seldzuke, koja je istim takim prstenom, darivana, i onog sto, muhurom njegovim bijase. Pripovjedalo se da je sedam najucevnijih sejhova, sedam noci zaredom dove ucilo da od svakog zla stite one koji te prstenove budu nosili, ali u njihova srca dobrotu usade. U noci kad ce moja mati preseliti, svojim drhtavim rukama na kojim sam upamtio, bijelu, haman providnu kozu, natakla je svoj prsten na moj mali prst, zaklevsi me mlijekom koijm me zadojila da dobro cinim i klonim se zla, jer je to put koji mi je zapisan. Jutro je docekala ukocena, iako nas je sviju poslala na pocinak, umirujuci nas, a Hatemi, njezinoj sluzavki i mojoj dadilji, uz koju sam prve korake ucinio, naredila da joj rano ujutro pripremi slatke gurabije i udrobi u mlaku vareniku. Danas sam siguran da ona nije imala nakanu jesti nego nas skloniti da ne gledamo kad joj melek Azrail dusu bude ka nebesima uznosio. Star sam tacno onoliko danan mjeseci, godina i vijekova, koliko mi trideset mudzevvida, svakoga dana poslie podne-namaza prouce, trideset dzuzova Kurana i ja, tada okruzen melecima, niti stojim, niti sjedim, niti lezim. Ne mogu kazati ni da lebdim ni da ne lebdim; a svakome od mudzevvida imena znadem, trenutke radjanja i umiranja, sve radosti i patnje; po njima vrijeme racunam dok dusu moju krijepe molitvama i ozivljuju skupa s melecima. Obmanjuju oni koji svoj zivot kazuju. Njihovi zivoti treba da kazuju o njima, pa onaj koji bude cuo ono sto moj zivot kazuje neka znade da je sve to iz Knjige, sto je ispisana davno, prije mog rodjenja, a o kojoj je moja mater govorila u casu dok je iscekivala meleka Azraila I svoj prsten na moj mali prst naticala. Rahmet joj predajem, kao sto rahmet predajem Muhammedu a.s., njegovoj porodici i ashabima njegovim. Moja je knjiga otvorena za sve i nejma toga koji ova slova nece umjeti iscitavati, nia na kojem se nece razumjeti. Samo je treba citati cista srca i u dobroj nakani.