Asasini

Islam, kao i kršćanstvo i judaizam, etička je religija i teror i ucjenjivanje nemaju mjesta u njegovim vjerovanjima ili zapovijedima. Čak i dok nalaze sveti rat kao vjersku dužnost, islamski zakon uspostavlja opširna pravila za vođenje rata, uključujući i takve stvari kao što su započinjanje i okončavanje neprijateljstva, odgovarajuće postupanje prema onima koji ne ratuju, te izbjegavanje određenih oružja koja ne biraju žrtvu. Ipak, tada kao i sada, među muslimanima kao i među drugima, bilo je skupina koje su ubijale u ime svoje religije, a studija o srednjovjekovnoj sekti asasina može stoga dobro poslužiti - doista ne kao vodič za glavne islamske stavove prema atentatu, već kao primjer kako se određene grupe radikalno i nasilno okreću ka temeljnom islamskom spajanju religije i politike, te pokušavaju to iskoristiti za postizanje svojih vlastitih ciljeva.

Priča o srednjovjekovnim asesinima, koji su se pojavili u Iranu i proširili sirijskim i libanskim planinama, može biti poučna. A od svih lekcija koje se od asasina mogu naučiti, najbitnija je možda ta da su oni konačno i potpuno propali.

B.L. Princeton, New Jersey, Juni 2002.