Otac
„Provala“ privatnoga ja u tekst, i biografsko-obiteljski materijal kao građa, neki su od karakterističnih elemenata Jergovićeve književne strategije još od ranih proza u knjigama Karivani i Mama Leone. No, u tim prozama između privatnoga i autorskoga/pripovjedačevog ja još uvijek je bilo mjesta za neodređenost, za fluidno pretapanje. Knjiga Otac u tom pogledu ne ostavlja nikakve nedoumice: privatno, autorsko i pripovjedačevo ja izjednačeni su potpuno. Između slavne prve rečenice u Camusovu Strancu (Danas je majka umrla.) i prve rečenice u Jergovićevu Ocu (Umro mi je otac.), osim formalne, nema nikakve druge sličnosti, ničega zajedničkog. Ono prvo „govori“ Mersault, ujedno pripovjedač i lik romana, fikcijska figura. Ovo drugo je naprosto činjenica iz Jergovićeva privatnog života, i tako se, kao hladna činjenica i izgovara, započinjući jedan tekst čiju je žanrovsku prirodu teško odrediti, ali čija je književna energija izuzetna. Ispisujući priču o ocu, te i priču o samomu sebi, a u logičnim proširenjima i priču o mnogim obiteljskim rukavcima, Jergović u ovoj autovivisekcijski bespoštednoj prozi istovremeno rastvara mnogo širi tematski registar. Obiteljska povijest stalno je u fokusu, ali nikad bez širega povijesnog (i političkog, itekako!) konteksta, a taj obuhvaća zapravo cijelo dvadeseto stoljeće. U tako strukturiranoj prozi, premda začetoj striktno nonfikcijski, granice između „stvarnosti“ i fikcije, između autobiografije, sjećanja i eseja brišu se nenapadno i neprimjetno, a pripovjedački ton i prosede, te organizacija svega tog raznorodnog materijala omogućuju da se knjiga Otac čita kao pravi roman. (Ivan Lovrenović). "Umro mi je otac" – tom kratkom rečenicom Miljenko Jergović započinje višeslojnu, istodobno intimnu i univerzalnu, nemilosrdnu, bolnu, ali i dirljivu priču u kojoj smrt roditelja posluži kao okidač za fascinantna razmišljanja o sjećanju, povijesti, Bogu, ljubavi i drugim fundamentalnim pitanjima. – Grzegorz Wysocki. Otac nije bernhardovski roman o ocu, maćehi i sinu. To je priča o pradjedu, baki, ocu, sinu i Sarajevu, o obiteljskoj i nacionalnoj krivnji, osobnoj odgovornosti i prošlosti, koju je nemoguće ne pustiti u kuću poput "putujućih trgovaca čarobnim mikserima i preparatima protiv starenja". – Katarzyna Nowak
| Auteur | Miljenko Jergović |
|---|---|
| Éditeur | Fraktura |
| Année | 2019 |
| Nombre de pages | 216 |
| Écriture | Alphabet latin |
| Reliure | Relié |
| État | Neuf |
| Langue | Croate |
„Provala“ privatnoga ja u tekst, i biografsko-obiteljski materijal kao građa, neki su od karakterističnih elemenata Jergovićeve književne strategije još od ranih proza u knjigama Karivani i Mama Leone. No, u tim prozama između privatnoga i autorskoga/pripovjedačevog ja još uvijek je bilo mjesta za neodređenost, za fluidno pretapanje. Knjiga Otac u tom pogledu ne ostavlja nikakve nedoumice: privatno, autorsko i pripovjedačevo ja izjednačeni su potpuno. Između slavne prve rečenice u Camusovu Strancu (Danas je majka umrla.) i prve rečenice u Jergovićevu Ocu (Umro mi je otac.), osim formalne, nema nikakve druge sličnosti, ničega zajedničkog. Ono prvo „govori“ Mersault, ujedno pripovjedač i lik romana, fikcijska figura. Ovo drugo je naprosto činjenica iz Jergovićeva privatnog života, i tako se, kao hladna činjenica i izgovara, započinjući jedan tekst čiju je žanrovsku prirodu teško odrediti, ali čija je književna energija izuzetna. Ispisujući priču o ocu, te i priču o samomu sebi, a u logičnim proširenjima i priču o mnogim obiteljskim rukavcima, Jergović u ovoj autovivisekcijski bespoštednoj prozi istovremeno rastvara mnogo širi tematski registar. Obiteljska povijest stalno je u fokusu, ali nikad bez širega povijesnog (i političkog, itekako!) konteksta, a taj obuhvaća zapravo cijelo dvadeseto stoljeće. U tako strukturiranoj prozi, premda začetoj striktno nonfikcijski, granice između „stvarnosti“ i fikcije, između autobiografije, sjećanja i eseja brišu se nenapadno i neprimjetno, a pripovjedački ton i prosede, te organizacija svega tog raznorodnog materijala omogućuju da se knjiga Otac čita kao pravi roman. (Ivan Lovrenović). "Umro mi je otac" – tom kratkom rečenicom Miljenko Jergović započinje višeslojnu, istodobno intimnu i univerzalnu, nemilosrdnu, bolnu, ali i dirljivu priču u kojoj smrt roditelja posluži kao okidač za fascinantna razmišljanja o sjećanju, povijesti, Bogu, ljubavi i drugim fundamentalnim pitanjima. – Grzegorz Wysocki. Otac nije bernhardovski roman o ocu, maćehi i sinu. To je priča o pradjedu, baki, ocu, sinu i Sarajevu, o obiteljskoj i nacionalnoj krivnji, osobnoj odgovornosti i prošlosti, koju je nemoguće ne pustiti u kuću poput "putujućih trgovaca čarobnim mikserima i preparatima protiv starenja". – Katarzyna Nowak
Livraison et retours
Les options de livraison, le prix et le délai estimé sont indiqués au moment du paiement. Si une commande arrive endommagée ou incorrecte, contactez-nous afin que nous trouvions la meilleure solution.
Livraison et retours
Les options de livraison, le prix et le délai estimé sont indiqués au moment du paiement. Si une commande arrive endommagée ou incorrecte, contactez-nous afin que nous trouvions la meilleure solution.
Qualité vérifiée
Nous préparons soigneusement les titres et les exemplaires avant l’expédition.
Qualité vérifiée
Nous préparons soigneusement les titres et les exemplaires avant l’expédition.
Achat sécurisé
Vous pouvez finaliser votre commande via un processus de paiement sécurisé. Les moyens de paiement disponibles sont indiqués au moment du paiement.
Achat sécurisé
Vous pouvez finaliser votre commande via un processus de paiement sécurisé. Les moyens de paiement disponibles sont indiqués au moment du paiement.