Regenta - Svezak drugi

Ana je, nepomična, gledala kako Magistral odlazi, a da nije skupila hrabrost da ga zaustavi, snage da ga zazove. Jedna je misao zajedno sa svim njegovim riječima zazvonila cijelim njezinim tijelom, pored njezinih ušiju. "Taj je gospodin kanonik bio zaljubljen u nju! " "Da, zaljubljen poput muškarca, ne s mističnom, idealnom, sera-fmskom ljubavlju, koju je ona zamišljala. Bio je ljubomoran, umirao je od ljubomore... On ne bijaše njezin stariji duhovni brat, bijaše muškarac koji je pod mantijom skrivao strast, ljubav, ljubomoru, bijes... Volio ju je jedan kanonik! " Zadrhta kao da ju je dodirnulo nešto hladno i ljepljivo. Ta sarkastična ljubav natjera je da se sama sebi nasmiješi s gorčinom koja s njezinih usana pređe duboko u njezinu dušu. Iznenada joj se ukaže njezin otac Carlos, slobodni mislilac, kako u košulji, pored stola, tamo u Loretu, raspravlja s jednim svećenikom i nekolicinom prijatelja ateista i progresista. Sjećala se Ana, kao daje upravo čula riječi svojega oca i ostale gospode: "Kler korumpira svijest ljudi, svećenici bijahu kao i svi ostali smrtnici, a njihov celibat maska. " Sve to što je bila Čula, a nije bila razumjela, sada joj se vrati u sjećanje s jasnim preciznim značenjem, poput tolikih drugih lekcija iskustva... Htjeli su je korumpirati! Ta kuća... ta tišina... ta dona Petronila... Ana osjeti odvratnost, sram i potrči prema vratima. Izađe bez pozdrava. Stigne kući. Don Victor je zaglušivao čitavu kuću udarcima čekića. Izrađivao je model mosta koji je htio izložiti na izložbi koja se održavala za vrijeme proslave Svetog Mateja. Više nije prekrivao čekić s krpom, nije, željezo je udaralo u željezo, buka bijaše zastrašujuća. "Tu bijaše gospodar, dokaz toga bijaše što je njegova supruga bila otišla na bal. S Paragvajem je bilo gotovo. Nema više misticizma. Razumna po-božnost naslijeđena od naših djedova i baka bijaše više nego dovoljna.