Pionirska dolina, Sarajevo

“Još jedna sarajevska knjiga! Još jedna knjiga o Sarajevu! Reći će netko kome Pionirska dolina, Sarajevo dopadne u knjižari šaka, pa je samo prelista, zaviri među naslove priča, uoči toponime. I zaista, bilo je u tih već skoro trideset godina toliko knjiga u kojima se zaziva Sarajevo da čitatelj pomisli ima li još koga da nije o ovom gradu napisao knjigu i ima li onoga što u toj knjizi nije napisano. Ali neka zastane onaj tko je tako s knjižarskoga pulta ili police uzeo Pionirsku dolinu, Sarajevo. Niti je ovo jedna od mnogih knjiga, niti je Nezirovićevo Sarajevo bilo koje Sarajevo. Pisac jedne porodice, jednog života i mnogih nestanaka, fino oblikovane rečenice, jedan od onih za koje vam se učini da ne traži i ne pronalazi svoje priče, nego one pronalaze njega. Kao i svaka doista dobra knjiga o ovome gradu, a takvih, promislite li, i nema tako mnogo, ovo je prva i posljednja knjiga o Sarajevu.” Miljenko Jergović. “‘Izlazim iz Sarajeva 16. januara 1996. godine, u neko plavičasto predvečerje i s kartom zakucanom u jedan pravac, klimavim autobusom koji cijelu noć vrlo oprezno, kao preko grobova, vozi do Zagreba’, tako piše autor u trenutku kada napušta grad nakon što je podignuta njegova opsada. Vrlo je moguće da smo tada bili u istom autobusu, ja na putu za Ameriku, on na istok ka Emiratima. Često je povijest Sarajeva i povijest njegovih napuštanja. Ja sam ga napustio za kratko misleći da odlazim zauvijek, on možda trajno; u sjećanjima, na sreću, to ništa ne mijenja. Treba se početi navikavati na Sarajevo kakvim ga iznutra vide nove generacije pisaca koje dolaze. Sa svojim ubjedljivim, samosvojnim prvijencem, jedan od njih je i Zlatan Nezirović.” Damir Uzunović. “U rukama držite jednu lijepu knjigu, sarajevsku po svemu, knjigu kakvih je malo jer smo se uobrazili pa pišemo na način da najprije od sebe pobjegnemo i onda od tamo, o sebi nagađamo. Pionirska dolina, Sarajevo knjiga je u kojoj ćete naći jednu običnu ljudsku toplinu i od koje će vam i samima biti toplo oko srca. Od najranijih sjećanja, preko odrastanja, vojske, početka rata, pa sve do egzila, Zlatan Nezirović vješto nas vodi svojim sjećanjima koja su, kad sve nestane, naše najsigurnije sklonište. Uzmite ovu knjigu i pročitajte je.” Almin Kaplan