Još jedna pjesma o ljubavi i ratu

Roman pod nazivom: Još jedna pjesma o ljubavi i ratu svojom koncepcijom zanemaruje klasičnu pripovjedačku strategiju i ima relativno difuznu strukturu.

U širem hronološkom smislu radnja obuhvata period posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini, 1992. – 1995. g., a u užem, vrijeme od trenutka javnog objavljivanja vijesti o postojanju masovnih grobnica pa do prestanka obavljanja političkih i javnih funkcija glavnog lika romana - Radovana Karadžića.
Tekst se može shvatiti i kao, dijelom na faktima i dijelom na imaginaciji, napisana biografija ili ispovijest glavnog lika, bez stvarne ambicije da to zaista i bude. Ostali likovi (vojnik – student, žena – ljubavnica, opštinski službenik, general, drugi oficiri i vojnici) javljaju se povremeno i njihova karakterizacija se gradi kroz cjelinu teksta a da pri tome standardan hronološki slijed, bez namjere da to preraste u stilističku vježbu, nije poštovan.

Prema riječima Faruka Šehića: ...ovo je prva knjiga u be-ha literaturi koja se ne bavi tragedijom rata gledanom kroz prizmu vlastitog ratnog iskustva ili književne fikcije. Roman je lišen samosažaljevajuće patetike i kompleksa pisanja iz pozicije žrtve, što je odlika nacionalističke književnosti. Koliko god se ovdje radi o kritici jednog fašizma, o njegovoj dekonstrukciji, toliko je ovo i tekst sufijskog razumijevanja zla i pokušaja da se prevaziđe trauma rata kojom se dvadeseti vijek potvrdio kao beskrajni đerdan pomrčina.