Knjiga predstavlja pokušaj da se razumije odsustvo psihološke i emocionalne dimenzije u islamskom odgojnom diskursu prema djetetu, kako bi to nilo matrica inicijativnosti i relativnosti u njegovoj psihološkoj i emocionalnoj izgradnji. Ona je također pokušaj da se razaznaju kulturološke i intelektualne silnice koje su dovele do nazatka i deformacije kako bi se dokučilo na koji način zajednica može prevladati ovaj nedostatak.
***
Uprkos uzvišenoj i veličanstvenoj snazi vjere u jednog Boga, koju islam svesrdno promovira, zaostavština starih tradicija i kultura, slijepo slijeđenje i filozofija transformirali su muslimansko političko vođstvo u tribalizam i šovinizam i tako kontaminirali kulturu islama.
***
Jednom kada se probudi svijest intelektualaca, mislilaca i reformatora o važnosti djeteta i porodice, kada otpočnu nužne aktivnosti unapređenja i usavršavanja pefdagoških koncepata i metoda, umnože se kvalitetne studije iz ovih oblasti i počne se štampati izdavati takva literatura – tada će promjena biti moguća.
***
Ključ pokretanja promjene nalazi se duboko ukorijenjen u dušama i svijesti roditelja, koji imaju od Boga datu sklonost ka zaštiti vlastitog potomstva i težnju da svojoj djeci obezbijede što bolje uslove za život. U iskonskoj brizi roditelja leži ogroman odgojni potencijal, koji je potrebno iskoristiti i pravilno usmjeriti.
***
