Pripovjetke iz teškog života

U nesvjesnom pokušaju da zaustavi vrijeme, da sebe i svoje čitatelje makar perom vrati u dane sretne mladosti kada se radost i sreća mjerila aršinima neimaštine, bezbrižnošću, susretom sa ljudima širokog i iskrenog osmijeha, Aziz Hurem je napisao zbirku pripovijetki koje odišu nostalgijom za rodnim zavićajem, tankom i posnom sofrom, bosanskim mahalama i kasabama. Ali, isto tako, autor vam u svojim pričama kazuje o tuđem svijetu i životu tamo, negdje daleko iz bijelog dunjaluka gdje se bosanski insan silom prilika nakalemio na tuđe stablo ili granu koja nit behara niti rađa nit miruha pruža. Pripovijetke su pisane arhaičnim bosanskim ruralnim i jednostavnimom punih anegdota, humora, komičnih doživljaja i nestvarnih gorkih sudbina. Ali, istovremeno i teških i tragičnih halova kojim se život prepliće i o koji se Bošnjak spotiče. Hurem vas kroz svoje priče vodi u prošlost starim već zaraslim stazama, oslikavajući već zaboravljene likove, običaje, život, kulturu i dušu bosanskog insana. Autor ovog ćitaba je želio prevashodno reanimirati stari bosanski, zaboravljene riječi i izraze vratiti u naš slikoviti, bogati i šaroliki. Oteti ga od uticaja i primjesa izraza i termina koji dolaze iz pravca suprotno od Sunca u paketu sa tehnološkim, modnim, socijalnim i asocijalnim i medijskim trendom. Osim toga – za mlađe čitaoce – koji nisu vični starobosanskim izrazima pisac je na kraju knjige uradio obiman “Rječnik manje poznatih riječi” kako bi im približio štivo. —- Svaka knjiga i pisana riječ ima vrijednost i težinu i svaka manje ili više zaslužuje pažnju, ali ova zbirka pripovijetki je jedinstvena i na čitaoca ostavlja impregnantan utisak.