Emocionalni razvoj i emocionalna inteligencija : pedagoške implikacije

Ovo je uzbudljiva i neobična knjiga. Uzbudljiva jer vodeći stručnjaci ukratko prikazuju najnovije spoznaje na području temeljnih istraživanja emocionalnog razvoja kao i njihovu važnost za poučavanje djece o emocijama, samoregulaciji i socijalnim umijećima ublažavanja sukoba. Neobična je po tome jer i odgojno-obrazovni djelatnici i nastavnici daju svoje komentare o obrazovnim implikacijama svakog poglavlja. Ona je bogat izbor obavijesti za one koji se bave dječjim emocijama, njihovim blagostanjem i društvenim odnosima. Iz knjige. Učenik četvrtog razreda drhturio je na školskom igralištu pa ga je učiteljica upitala ima li neki topliji kaput. Odgovorio je da nema (a njegov prijatelj je to potvrdio): tog poslijepodneva, učiteljica i školska liječnica su nazvale dječakove roditelje i ponudile se da će mu one kupiti kaput. Dječakova je majka to oduševljeno prihvatila pa su idućeg jutra njih dvije odjenule dječaka. Za vrijeme odmora, dva su dječaka primijetila dječakov novi kaput i optužili ga da ga je ukrao. Kad je dječak to zanijekao, optužitelji su krenuli u tako pakostan napad da se druga djeca nisu usudila stati u dječakovu obranu. Stigli su nastavnici i školsko osoblje i počeli smirivati napetu situaciju. Jedan od optužitelja vikne školskoj liječnici: Goni se! - na što ona odgovori: Ti se goni! Učiteljica koja je kupila onaj kaput uzrujala se kad je vidjela koliko je štete izazvao njezin poklon. Liječnica se, pak, čudila kako je jednom djetetu mogla reći: Goni se! Učiteljica koja je bila razrednica onim smutljivcima, pitala se kako su oni mogli tako postupiti. Uprava je škole raspravljala o tome što se dogodilo i pokušala odlučiti što učiniti. Razložno promišljanje ove situacije zahtijeva visoku razinu umiješa rješavanja problema: koja se društvena pravila poštovalo, a koja prekršilo? Koji su zaključci logični ili nelogični? Je li uloga podrška uže društvene zajednice dovoditi djecu u red? Kako takve probleme izbjeći ubuduće? Svako od tih pitanja podrazumijevalo je i potrebu za upoznavanjem s osjećajima. Zašto su optužitelji bili tako srditi? Što učiniti s liječničinim osjećajem krivnje? Na taj je događaj moguće reagirati daltonistički, ne obazirući se na osjećaje; npr. tajnica bi mogla objaviti da odsad nastavno osoblje ne smije kupovati poklone učenicima. No takva reakcija drastično smanjuje važnost osjećaja jer kažnjava one kojima je stalo do drugih, a dovela bi u neugodnu situaciju dječaka koji je dobio kaput na dar. Alternativne reakcije bile bi primjerenije osjećajima koji su popratili spomenutu situaciju. Promišljanje koje uzima u obzir emocije dio je onog što nazivamo emocionalnom inteligencijom.