Nesporna realnost jeste da je još od nacrta prvog mirovnog plana 1992. do Dejtonskog sporazuma novembra 1995. temeljno pitanje iza političkog sukoba, neprijateljstava i pregovora bila etnička podjela Bosne i Hercegovine, i kako spriječiti da njen narod, dominantno muslimanski, ne stvori muslimansku državu u srcu Evrope. Jednako nepobitna je i uloga koju su odigrali Klub nesvrstanih u Vijeću sigurnosti, čiji je član bila i Venecuela. Da nismo pokušali spasiti suverena prava mlade Republike i ljudska prava njenih stanovnika, uprkos primjedbama s kojima smo se suočavali u Vijeću sigurnosti i neuspjesima Ujedinjenih nacija, Bosna i Hercegovina bi vjerovatno prestala da postoji kao nezavisna država, a njen narod bi bio totalno lišen zaštite.
Nečuveni dvostruki standardi Vijeća sigurnosti i evropskih vlada u bavljenju republikama bivše Jugoslavije učinili su ih saučesnicima politike zlokobnog etničkog istrebljenja od strane Srba. Da je međunoradna zajednica iskazala i minimum odlučnosti, mogla je od samog početka zaustaviti brutalnu agresiju Srbije koja je eskalirala do genocida, sa Srebrenicom kao svojom završnom epizodom. DIEGO ARRIA
