S iznenađujuće velikom dozom crnog humora Rawi Hage u svom drugom romanu opisuje svijet imigrantske zajednice iz perspektive jednog lopova-mizantropa. Nakon propalog pokušaja samoubistva, neimenovani pripovjedač, koji za sebe vjeruje da je pola čovjek a pola žohar, primoran je da prisustvuje sesiji kod koliko ozbiljne toliko i privlačne psihijatrice. Dok odmotava klupko vlastite pripovijesti – od šegrtovanja kod lopova Abou-Rora do tragične loše procjene zbog koje je morao napustiti domovinu – pripovjedač, odlučan da ispriča svoju priču (nikad ne saznamo odakle je on, a nedosljednosti u njegovoj priči dovode u sumnju njegovu iskrenost) žurno prolazi kroz priče drugih, prepričavajući tajne podijeljene u povjerenju, ali i one otkrivene na silu. S obzirom da ne može živjeti isključivo od krađe, “žohar” se zapošljava u restoranu kao pomoćni radnik. Kad sazna šta je najuvaženiji gost restorana prije nekoliko godina počinio njegovoj voljenoj Shoreh, katastrofa je neizbježna…