U svom novom romanu Žena crvene kose, Orhan Pamuk nas vodi u predgrađe Istanbula osamdesetih godina prošlog stoljeća, te nam kroz potresnu ljubavnu priču jednog gimnazijalca otkriva labirinte ljudskog grijeha.

Tih osamdesetih godina nedaleko od Istanbula majstor Mahmut i njegov šegrt, “mladi gospodin“ Džem, kopajući bunar na tradicionalan način, pokušavaju pronaći vodu. U istom mjestu tajanstvena glumica svake večeri nastupa u žutom šatoru putujućeg pozorišta iznova pripovijedajući stare mitove i legende.

Roman nam otkriva kako je mladi junak spoznao ljubav, ljubomoru, osjećaj odgovornosti

i slobode, propitujući u isto vrijeme odnos očeva i sinova, “autoriteta“ i pojedinca u različitim civilizacijama.

Čitatelj se u Ženi crvene kose iznova upoznaje s dva značajna mita, jednim sa Zapada, Sofoklovim Kraljem Edipom (ubistvo oca) i drugim s Istoka, Firdusijevim Rustemom i Suhrabom (ubistvo sina), te biva suočen s pitanjem koliko drevni tekstovi utiču na naš svakodnevni život.