Zekkum i nesanica

Problem opstajanja Bošnjaka u njihovoj novijoj historiji tematski je zadatak broj jedan u prozi Murata Baltića.

U trilogiji romana pod nazivom Fetva, Baltić najviše problema posvećuje temi iseljavanja. U prvom romanu iz ove trilogije, (Fetva) tu problematiku tretira kroz XIX vijek. U romanu Zekkum i nesanica, ovaj problem razrađuje kroz blokade i ubijanje Sarajeva, ali i drugih gradove, te bošnjačkih bogomolja i spaljivanje kulturnih institucija u periodu od 1992. pa do kraja rata.

Zajednički je samo glavni lik Sail, koji 1806. godine polazi iz Jerusalema u svijet da traži lijeka svom bolu, a on je u nesklađenosti života tri religije (islam, kršćanstvo i jevrejstvo) koji se manifestira u njegovoj trobojnoj (zelena, crna i žuta) bradi od 1111 dlaka. Tako on preko Sjenice (1809. godina – Fetva) dospijeva u Sarajevo 1992. godine na prvi dan ubijanja ovog grada (Zekkum i nesanica).

Pisac postavlja pitanja rušenja i paljenja biblioteka u Rimu, Aleksandriji i Sarajevu, te navještava i četvrtu veliku biblioteku što će biti spaljena u neposrednoj budućnosti. On želi da Sarajevo proglasi evropskim Jerusalemom, dakle tim univerzalnim ljudskim gradom. Povrh svega, opet egzistencijalno pitanje čovjeka, kao jedinke i vrste ne dajući mu puno šansi za opstanak.

Zakkum i nesanica posjeduje niz kvaliteta. To je jedan od prvih bošnjačkih romana sa valjanom umjetničkom distancom u odnosu na ratnu stvarnost, pa je tortoman koji ne svjedoči već priča priču, roman koji se ne vodi logikom dokumentarnosti, već fiktivnog u organiziranju svoje priče. Ovo je roman veoma lijepog i ubjedljivog jezika, one usmene tradicije bosanskog jezika  koja se očuvala u Sandžaku. U Zekkumu i nesanici stvarnosni planovi su nadgrađeni univerzlanim simbolima koji dolaze iz islamske duhovnosti, pri čemu se ukazuje sraz zmeđu metafizičkog i zemaljskog plana čovjekove egzistencije, između stvarnosti i onog što nosi i govori knjiga.