Duhovito, oštro, bespoštedno, ironično, prodire do kosti i još dalje, razigrano, zabavno, crnohumorno, bjelohumorno, nadrealno realno, fantastično stvarno, nestvarno fantastično i bezbroj sličnih pridjeva koje možemo redati neće biti dovoljni da opišemo pisanje Tomislava Markovića. Na najboljoj tradiciji jugoslavenskih nadrealista ili slijedeći etiku Danila Kiša, lucidnost Vojislava Despotova, Tomislav Marković je izgradio svoju poetiku, a ona je urnebesno ozbiljna i može da djeluje kao lijek na čitaoca koji voli iskrenu, tešku literaturu i publicistiku.

Faruk Šehić