“U Keyserlingovom djelu pogled i život postali su hladniji, ironija duhovnija, riječ preciznija, a sceukupan habitus neudobniji – više umjetnički i više okrenut svijetu. Njegovi su dijalozi kao kad u prećini padaju kapljice, kao kratki udari – jednolični, ali puni atmosfere. Umjetnost je za njega bila sumnja, samodisciplina, melodija i san”, piše TOmas Mann u nekrologu ovom piscu.
|