Riječ je o žanrovski teško odredljivom tekstu, koji bi se najprije mogao označiti terminom ritmizirana proza, a tematski kao razvijena varijacija teme „izgubljeni zavičaj“. Ova je knjiga i roman i poema i briljantan esej. Varcar je za Ivana Lovrenovića više od mjesta odrastanja, od doma predaka, od uspomena, on je magma iz koje se rađaju i stvaraju sve poetske, literarne i životne asocijacije. Bez magije mjesta, bez rijeke i djedove kuće, voćnjaka, bez crkava i fratara, bez mogućnosti uranjanja u sjećanja i dokumenata teško je i zamisliti prozu Ivana Lovrenovića. Ulazeći u Varcar posveta je mjestu, prostoru. Ova je knjiga nadasve zavjet beskrajne ljubavi i vjere u snagu jezika, koji jedini može stvoriti svaki svijet.