Smiješne ljubavi je zbirka sedam priča: Niko se neće smijati, Zlatna jabuka vječne čežnje, Lažni autostop,Simpozijum, Neka stari mrtvi ustupe mjesto mladim mrtvima, Doktor Havel poslije deset godina, Eduard i bog.
„U Smiješnim ljubavima, ono što sam nazvao Kunderinim zabavljanjem erotskim poduhvatima i pohotnim strategijama, pojavljuje se kao blaga satira u priči kao što je Zlatna jabuka vječne čežnje, gdje je donžuanstvo viđeno kao sport koji igra muškarac protiv tima žena, često bez tjelesnog kontakta – ili, jetka, u prilično ironičnim pričama o doktoru Havelu, Simpozi i Doktor Havel poslije deset godina, gdje je donžuanstvo prikazano kao način života u kojem žene svih društvenih statusa željno i voljno učestvuju kao seksualni objekti, posebno s Havelom, uglednim ljekarom i ostarjelim Casanovom, kome je, kad je bio na vrhuncu moći, jedan kolega rekao: …ti si kao smrt, uzimaš sve. Ili se Kunderina zabavljenost ispoljava kao neka vrsta hladne čehovljevske nježnosti u priči o ćelavom tridesetogodišnjaku, ljubitelju erotike, koji se sprema da zavede sredovječnu ženu, za čije tijelo misli da će mu biti odvratno, zavođenje koje je sprovedeno kao osveta samom sebi zbog upornih falusnih sanjarenja. Ispričana naizmjenično iz ugla tridesetpetogodišnjeg zavodnika i pedesetogodišnje zavedene, i s primjetnom atmosferom iskrenosti koja ponekad graniči s neprimjerenošću – kao da nam diskretni poznanik iznenada priča svoje seksualne tajne, istovremeno ružne i istinite – ova priča, Neka stari mrtvi ustupe mjesto mladim mrtvima, djeluje mi čehovljevski ne samo zbog tona, ili zabrinutosti za bolne i dirljive posljedice prolaska vremena i umiranja starog ja, već zbog toga što je veoma dobra.
