“U pačvorku satkanom od vlastitih sjećanja i fragmenata svakodnevice koju determinišu neke od ključnih tačaka iz kolektivnog iskustva, Sead Seković ispisao je jedan pomalo zaboravljeni svijet i kroz formu kratkih priča poveo nas na specifično putovanje koje dotiče najtanje niti i naše intimne geografije. Njegovo pisanje nije patetični žal za vremenom koje je prošlo. Ono obiluje humorom i ironijom te nas podsjeća na vrijeme koje smo zajedno gradili i na koje je danas ostalo samo sjećanje kao naše jedino utočište. Važno je spomenuti kako ‘Pamflete, manifesti i pokoju anegdotu’ prate fotografije Milomira Kovačevića Strašnog koje nas uz tekst vraćaju u vrijeme za koje ponekad pomislimo kako da nije bilo stvarno.”
Kristina Ljevak
