Jedan muškarac i jedna žene srešće se sasvim slučajno na povratku u svoju zajedničku otadžbinu koju su napustili prije dvadeset godina kada su otišli da žive u egzilu. Da li će uspijeti da pohvataju sve konce, da rekonstruišu jednu ljubavnu priču koja je prekinuta u samom korijenu, završena prije nego što se dogodila? Da li će moći na osnovu tih ulomaka, jedva vidljivih tragova veze koja nikad nije prodisala sopstvenim životom uspijeti da izgrade, evociraju, imaginarno prožive jedan drugi, samo mogući, potencijalni život? No, poslije tolikog odsustva njihova se sjećanja ne podudaraju. Sjećanje zna da bude varljivo, krivotvoreno, ono je priča koju pričamo a ne fotografski negativ događaja. Sjećanje nije hronika nego umjetnost, nije dogument nego književnost, fikcija, stvaranje. Što se zapravo dogodilo? Ovo je Kunderino djelo priča o neznanju, sjećanju, varljivosti, krhkosti i zaboravu.