Zapalo me da cijeli svoj radni vijek (svih četrdeset godina) budem predavač u livanjskoj Gimnaziji. No, moram reći da me je osim rada s učenicima u razredu i štošta drugo zanimalo. Oduvijek su me privlačile raznovrsne livanjske zavičajne teme, čija je obrada zahtijevala istraživački posao. Nije ih bilo teško naći. Za jednu od njih, za livanjsku prosvjetu, vrlo rano sam se zainteresirao. Toliko se nametala da ju se nije dalo mimoići. Tom sam se temom počeo baviti još 1989. godine. (…) Ove svoje skromne priloge o livanjskom školstvu radio sam sa željom da ne potone nepravedno u zaborav mukotrpni plemeniti rad generacija i generacija livanjskih učitelja i učiteljica. Bio bi to neoprostiv grijeh. U ovome poslu vodilo me načelo: svaki značajan podatak do kojega se može doći zabilježiti, ali isto tako ni jedan bitan ne prešutjeti.