Ovaj kratki Murakamijev roman smješten je na granici noći i svitanja, a takvi su i likovi koji se šunjaju njegovim stranicama: u polumraku, nejasni, sa dugim sijenkama. Duboka noć japanskog megalopolisa pušta na svoje ulice, kao u tamni krvotok, brojne čudne likove koji izlaze na scenu nalik na bića koja svoje dane provode u nekom dubokom podzemlju.

Kad padne noć je onirična drama, metafizička spekulacija u kojoj se miješaju prostor i vrijeme, sjećanje i stvarnost. U ovom djelo iskrivljene perspektive Murakamijevi književni potezi – ironija, sarkazam, humor, eksperiment – dobijaju neočekivanu sintezu i koherentnost.