Díaz ovog puta okreće svoj izvanredni talent ka neizbrisivoj, nemogućoj snazi ljubavi – opsesivnoj ljubavi, nedopuštenoj ljubavi, umirućoj ljubavi, majčinskoj ljubavi. Na plaži u Dominikanskoj Republici batrga se veza kojoj nema spasa. U vrelini bolničke praonice u New Jerseyju jedna žena pere veš svog ljubavnika i razmišlja o njegovoj supruzi. U Bostonu muškarac kupuje svom sinu jedincu, djetetu ljubavi, prvu palicu i rukavicu za bejzbol. U središtu svih ovih priča stoji neobuzdani i neodoljivi Yunior, mladi tvrdoglavac čija se ljubavna čežnja može mjeriti samo s njegovom nepromišljenošću – i s izvanrednim ženama koje ljubi i gubi: umjetnički nastrojenom Almom, starijom gospođicom Lorom, Magdalenom koja sve Dominikance smatra preljubnicima, te ljubavi njegovog života čija tuga pregolema na kraju postaje njegova vlastita.
Priče I tako je izgubiš, beskrajno su energična, inventivna, nježna i duhovita proza koja razotkriva beskonačnu čežnju i neminovnu slabost ljudskog srca. Priče nas podsjećaju da strast uvijek trijumfuje nad iskustvom, i da je vrijeme poluraspada ljubavi zauvijek.
