Dvojnik je drugi po redu roman Fjodora M. Dostojevskog. On se bavi unutrašnjom, psihološkom borbom glavnog lika, koji se konstantno susreće sa drugim čovjekom, fizički njemu identičnim, ali samouvjerenim, agresivnim, ekstravertnim, nekim ko ima apsolutno suprotne osobine od onih koje karakterišu protagonistu priče. Ovaj dvojnik počinje da preuzima kontrolu nad njegovim životom, pokušavajući da uništi njegov ugled i položaj u javnom životu u ruskoj birokratiji, ali i unutar društvenog kruga. U nemogućnosti da pobjegne od konstantnog prisustva svog dvojnika, odjednom, čak i najobičniji svakodnevni događaji dobijaju užasavajuće posljedice i Goljatkin, glavni lik, će se ubrzo naći na ivici nervnog sloma.

Ovdje je na djelimično komičan način ispričana tragedija glavnog junaka koja je pripovijedana u detaljima, stilom koji je intenzivno obogaćen fonetskom i ritmičkom izražajnošću.

Ovaj roman se jednostavno može posmatrati kao dokumentacija o šizofreniji, pauzi od realnosti, sa realnim opisom simptoma duševne degeneracije. Cijela priča, koja je na pojedinim mjestima namjerno nejasna i nerazumljiva, zapravo predstavlja psihološku studiju na temu razdvojene ličnosti.