Onoga trena kada savlada prvu čitalačku prepreku – a to je promjena pripovjedačke pozicije i smjenjivost naratora iz poglavlja u poglavlje – čitalac ove knjige počinje primati nagradu za uloženi trud: dramatično fabuliranje ljudskih sudbina, izvanredno precizno nijansiranje karaktera i likova koje je sudbina povezala samo njoj znanim moćima. Svi odnekud pribjegli u tuđinu, svi sa pokojim tužnim svežnjem zavičajnih ključeva u džepu, svi sa tajnom – tajnom i željom! – koju bi rado podijelili s drugima, a tajna je nemušta i neizgovoriva…
Postoji li način da se pokrpe, da se u jedno sastave naši pokidani životi, postoje li istinske ljubavi kojima je dato da čovjeka vrate u njegov smisao, postoji li mogućnost da dvoje ikada uistinu postanu jedno? Pitanja, pitanja, pitanja. Ono što i jeste zadatak književnosti. Odgovore na njih svaki čitalac nalazi sam za sebe, u vlastitoj čitalačkoj radosti i ljepoti…
Izvod iz recenzije, akademika A. Sidrana
