Ahmed Smajlović: i škole mišljenja u akaidu i tefsiru

Ebu Mensur el-Maturidi je po završetku svoga školovanja preuzeo obavezu da mu djela Ebu Hanife a posebno ona iz oblasti akaida budu temelj za dalje proučavanje. Proučavajući djela Ebu Hanife: El-fikhu l-ekber fi ’ilmi l-kelami, objavljeno u Indiji 1331/1912 godine zajedno sa komentarom Ebu Mensura el-Maturidija, zatim djelo iz oblasti hadisa El-Musnedu fi l-hadisi objavljeno u Istanbulu i Egiptu na marginama El-Edebu l-mufred od Buharija on je uspjeo da napiše i neka veoma značajna djela iz oblasti tefsira, tumačenja Kur’ana (Te’vilu l-Kur’ani) iz akaida (Kitabu t-tevhidi i Kitabu l-mekalat) sa kojima je zauzeo ključno mjesto u ovim oblastima.

U djelu Kitabu t-tevhid opširno govori i podrobno obrazlaže svoj sistem i nastoji da uskladi ekstremna stajališta racionalista i tradicionalista. Ovaj metod usklađivanja oprečnih stajališta slijedili su i njegovi savremenici: Tahavi i Eš’ari koji su djelovali u drugim dijelovima tadašnjeg islamskog svijeta u Egiptu i Iraku. Oni su zajedno sa Maturidijem uspjeli da pronađu put i usklade suprotne stavove muatezilija i sunija koji je zadovoljio razum i prilagodio se općim načelima Kurana i Suneta. Oni predstavljaju tri škole mišljenja u akaidu nazvane po njihovim imenima.

Ahmed Smajlović o tome je iscrpno govorio u svojim predavanjima na Islamskom teološkom fakultetu i napisima u časopisu Islamska misao koristeći pri tome relevantnu literaturu iz oblasti akaida kao što su disertacije odbranjene u Kairu, Tunisu i Engleskoj.