Prva je knjiga objave, koja se može čitati – a time mislimo na Kur’an – zato što je on jedina knjiga cijeloga svijeta, knjiga koja je ravna egzistenciji i kretanju svijeta i koja to obuhvata svojim svjetskim dimenzijama. Druga je knjiga univerzuma, ona je pokretna i sadrži sve vidove egzistencije. I veličanstveni Kur’an i izvanredni univerzum ukazuju i upućuju jedan na drugog i vode zakonitostima i pravilima jedan drugog.
***
Proučavanje objave predstavlja svođenje od općeg ka posebnom, pa se njime, shodno onome koliko to dopuštaju ograničene ljudske mogućnosti, shvataju način i rezultati svođenja općeg. A proučavanje univerzuma donosi teme, teze i pojedinačna pitanja i diže ih u sferu objave, kako bi čovjek koji proučava oboje došao do ispravnih odgovora iz izvora koji upućuje onom što je najbolje. Tada će se čovjeku koji proučava oboje pokazati dijalektika odnosa između ta dva izvora: objave i univerzuma, ili odnos “međusobno dopunjavajućeg razumijevanja, komunikacije i uzajamnog utjecaja” među njima na najjasniji način.
