Na današnji datum 1919. godine umro je bosanskohercegovački prozaist, dramski pisac i romansijer, Svetozar Ćorović.
Rođen u Mostaru, Ćorović se pisanjem počeo ozbiljno baviti već po završetku školovanja, stekavši naobrazbu u mostarskoj trgovačkoj školi. U književnom životu tadašnje Hercegovini, Ćorović je pripadnik spisateljske generacije, koju su, među mnogim drugima, činili i Aleksa Šantić i Jovan Dučić, kao njegovi najbliži prijatelji. U vrijeme Austro-ugarskog patronata nad Bosnom i Hercegovine, surađivao je sa mnogim časopisima i novinama, a također je i pokrenuo djelovanje časopisa po imenu „Zora“, tokom posljednjih decenija 19. stoljeća.
U svakom smislu jedan od najplodonosnijih domaćih pisaca, Ćorović je za relativno kratkog života napisao desetinu pripovjednih zbirki, desetinu dramskih komada i nekoliko romana. U duhu svog vremena, te u skladu sa poetičkim tendencijama koje su obilježile njegovu generacije, u Ćorovićevoj književnosti se susreo duh devetnaestovjekovnog romantizma, nadahnut patriotskim odnosom prema otadžbini, sa elementima realizma koji je osvijestio snagu socijalnih okolnosti u mišljenju i djelovanju čovjeka. Prema Ćorovićevoj drami Stojan mutikaša, napisanoj 1907. godine, snimljen je 1954. i istoimeni film Fedora Hanžekovića, koji će reditelju i glavnim glumcima, Miri Stupici i Dušanu Janićijeviću osvojiti nagrade na prvom Filmskom festivalu u Puli.
Vjerovatno najstarija melodrama napisana na jednom od naših jezika, Ćorovićeva drama U mraku (1909), otkrivena je bibliotečko-arhivističkom temeljitošću uglednog profesora Kemala Bakaršića, nakon skoro sedamdeset godina koje i sama provela „u mraku“ zaborava.
Ćorović će svoje najzrelije i u književnom smislu najplodnije godine provesti na ratištima I svjetskog rata, odakle će se u rodni Mostar vratiti umoran i bolestan.
Njegova sabrana djela objavljena su u izdanju Svjetlosti 1967. godine, unutar biblioteke „Kulturno nasljeđe“, svakako najvažnije edicije u bosanskohercegovačkoj kulturnoj historiji.
