„𝐇𝐨𝐜́𝐞 𝐥𝐢 𝐬𝐞 𝐢 𝐢𝐳 𝐨𝐯𝐞 𝐬𝐯𝐣𝐞𝐭𝐬𝐤𝐞 𝐬𝐯𝐞𝐭𝐤𝐨𝐯𝐢𝐧𝐞 𝐬𝐦𝐫𝐭𝐢, 𝐢𝐳 𝐨𝐯𝐞 𝐨𝐩𝐚𝐤𝐞 𝐯𝐫𝐮𝐜́𝐢𝐜𝐞 𝐤𝐨𝐣𝐚 𝐮𝐧𝐚𝐨𝐤𝐨𝐥𝐨 𝐳𝐚𝐡𝐯𝐚𝐜́𝐚 𝐤𝐢𝐬̌𝐨𝐯𝐢𝐭𝐨 𝐯𝐞𝐜̌𝐞𝐫𝐧𝐣𝐞 𝐧𝐞𝐛𝐨, 𝐣𝐞𝐝𝐧𝐨𝐦 𝐮𝐳𝐝𝐢𝐜́𝐢 𝐥𝐣𝐮𝐛𝐚𝐯?“
Čitajući “Čarobni brijeg” Thomasa Manna u neobičnoj stvarnosti koja nas je zatekla
Objavljen 1924. godine, Čarobni brijeg Thomasa Manna zasigurno je jedan od najutjecajnijih romana napisanih u 20. stoljeću.
Hans Castorp, mladić u ranim dvadesetim, odlučuje da prije nego što počne raditi na brodogradilištu u Hamburgu, obiđe bolesnog rođaka u sanatorijumu „Davos“, visoko na švicarskim Alpama, ali se planirano kratka posjeta, na nagovor jednog od doktora, pretvara u produženi boravak na neodređeno. Visoko na obroncima švicarskih Alpi, Castorp će upoznati mnoge ljude koji su se svako iz svojih vlastitih razloga zatekli u sanatorijumu. Neki od njih su humanisti, duboko uvjereni u potencijale čovječanstva i ideju prosvjetiteljstva, drugi su opet zanesenjaci, nostalgičari u potrazi za izgubljenim vremenima, a među njima su i oni koji pristaju uz radikalne političke ideje o tome kako oblikovati buduće društvo.
Mannov Čarobni brijeg se kao rijetko koji drugi europski roman bavi pitanjem šta je zdravlje i šta znači biti zdrav – u tjelesnom, u duhovnom, u društvenom smislu, po čemu nesumnjivo spada u red velikih književnih ostvarenja koja su istraživala autodestruktivnost moderne civilizacije.
U ovim „neobičnim“ danima što su nas zatekli, čitateljima preporučujemo ovog pisca i njegov Čarobni brijeg i to uz rečenicu kojom roman završava:
„Hoće li se i iz ove svjetske svetkovine smrti, iz ove opake vrućice koja unaokolo zahvaća kišovito večernje nebo, jednom uzdići ljubav?“
